Magični život Nikole Tesle

Ne žalim što su drugi pokrali moje ideje. Žalim što nemaju svoje.
-Nikola Tesla

U čarobnjačkom svijetu, javna je tajna da je većina velikih znanstvenih dostignuća otkriveno pomoću magije. Bilo da se radilo o „znanstveniku“ koji je je magijski obrazovan ili nekome tko je imao pomoć od čarobnjaka i vještice. Bezjacima je čak otkriveno, iako nikad u potpunosti, da je kemija nastala iz alkemije, a recimo medicina iz travarstva i magijskih obreda liječenja, dok astronomija iz astrologije itd.

Mnogi znanstvenici, koji se smatraju najvećim i najcjenjenijim upravo su čarobnjaci. Isaac Newton, Blaise Pascal, Michael Faraday, bračni par Curi, Albert Einstein samo su neki od primjera. Kada malo bolje razmislite o njihovom ponašanju, njihovom životnom stilu ili stilu oblačenja, sve vam odjednom postane jasno.

Jedan od takvih znanstvenika je i Nikola Tesla. Rođen 1856. godine u malom selu Smiljan, Nikola Tesla je od malena znao da je poseban. Stvari oko njega jednostavno su izgledale i funkcionirale drugačije. Pošto u Hrvatskoj u to vrijeme nije postojala škola čarobnjaštva i vještičarenja, Nikola se školovao u bezjačkoj školi, ali je svoje magijsko znanje, u tajnosti, stjecao od majke. Njegova majka Georgina bila je stara i mudra vještica, koja se za Nikolinog oca Milutina udala bez da mu je ikad otkrila tko je zapravo. Njena obitelj magiju je poznavala od davnina i sve čarolije i napitke koje je naučila Nikolu znale su generacije i generacije prije njega i prenosili su ta znanja s koljena na koljeno. Nikolu je svijet magije fascinirao i uvijek je poslije škole trčao doma, ne bi li mu majka, dok je otac još bio na poslu, otkrila neku novu čaroliju ili mu ispričala neku od bezbroj priča koje je znala. Djetinjstvo je prošlo bezbrižno i mali je Nikola odrastao i svakim danom pokazivao sve više talenata, što magijskih, što talenta za prirodu i prirodne znanosti. Oduvijek su ga zanimale ptice djelomično i zbog činjenice što je njegova obitelj bila poznata obitelj animagusa. Iako njemu nikada nije polazilo za rukom preuzeti oblik životinje, njegova majka mu je u nekoliko navrata pokazala svoj životinjski oblik. Radilo srnom kosu, jarko narančastog kljuna. Kako je njegova majka starila, tako je polako i njena magija postajala sve kržljavija, djelomično i zbog toga što ju nije pretjerano puno koristila kako se u selu ne bi otkrilo da je vještica.

Jedna od zanimljivih činjenica je da se Georgina udala za pravoslavnog svećenika. U to doba, svećenici su bili oštro protiv magije i vještica i svega nadnaravnog pa je konstantno živjela i u strahu da joj, ukoliko sazna za nju, Milutin ne bi napravio nešto nažao.

Nakon završetka bezjačke gimnazije Nikola se našao u problemu. Bilo je pitanje hoće li se školovati za svećenika i udovoljiti svome ocu ili će slijediti svoje snove i krenuti u znanstvene vode. Iako se na prvi pogled činilo da su oba roditelja za to da ode u svećenike, njegova majka mu je potajice govorila da samo slijedi svoje snove i da ide tamo gdje ga srce vuče. Tako je i bilo. Nikola je otišao u Graz i upisao studij tehničkih znanosti. Zbog financijskih je problema bio prisiljen kasnije iz Graza preseliti u Prag i tamo nastaviti studij, ali ga na kraju nije završio. Nakon praga proputovao je Europu da bi na kraju 1884. godine otišao preko velike bare u Sjedinjene Američke države. U New York je stigao sa samo nekoliko bezjačkih centa u novčaniku, ali sa ogromnim snovima. Po preporuci se zaposlio u tvrtki gospodina Edisona. Za vrijeme rada kod Edisona izumio je svoj najveći izum koji je promijenio čovječanstvo – izmjeničnu struju i još mnogo toga.

Ovdje stvari postaju zanimljive. Nedugo nakon Teslinog velikog uspjeha Edison je bivao sve više i više zainteresiraniji za Teslu. Zanimalo ga je odakle mu ideje i na kraju, kako uvijek uspije napraviti ono što naumi. Njemu su za neke projekte trebale godine, a evo Tesla napravi nešto što naumi u roku od par mjeseci. U razgovoru s njime, saznao je da je stvar u Teslinoj moči vizualizacije, ali nekako mu ta sva priča nije držala vodu. Ok, i on je znao vizualizirati stvari, ali ne toliko uspješno. Iako je Tesla radio za njega, frustrirala ga je pomisao da je netko bolji od njega te je odlučio, pod krinkom ljubaznog i veoma zaintrigiranog šefa, približiti se Nikoli. Počeli su raditi skupa u laboratoriju, pričati o djetinjstvu i odlaziti zajedno u restorane i kavane. Nakon nekog vremena koje je proveo ulizivajući se Nikoli, Edison je počeo gubiti živce. Počeo je ispitivati stvari koje se Nikoli baš i nisu dopadale. Dobro skrivajući svoj magijski talent, koji mu je svakako bio od koristi u nalaženju pravih rješenja, uvijek se izvukao na neku šalu ili suptilno promijenio temu. U nekoliko navrata je kroz šalu spomenuo i magiju, što je Edisona potaknulo na dodatno razmišljanje. Postoji li magija ili ne, više nije bio siguran, ali morao je saznati. Jedne večeri kada je Nikola bio već na putu prema svome malome stanu, Edison je podmetnuo požar u Teslin laboratorij. Svi Teslini nacrti, izračuni, sve što je do sada stvorio nestalo je. To je bio udarac kojeg Nikola nije tako lako podnio te se zatvorio u sebe i u svoj mali stan. Nekoliko tjedana nije izlazio iz stana i ljudi su već pomislili da je umro, međutim jednoga dana Tesla se samo vratio na posao. Gotovo kao da se ništa nije dogodilo, počeo je stvarati i kreirati iznova. Edison je neko vrijeme misli skrenuo s Tesle, uživajući u novcu kojeg je dobio od odštete, međutim kada se Nikola vratio, javila se opet ona ljubomora i onaj žar da sazna sve o njemu, ovoga puta puno opreznije. Pratio je Nikolu od samog početka do kraja radnog vremena, gledao je i nadzirao svaki njegov korak. Ništa mu nije bilo sumnjivo, sve do jednoga dana. Misleći kako je Edison malo odustao od pomaganja njemu, Nikola se našao sam u svom laboratoriju. Pogledavši za svaki slučaj oko sebe, da se uvjeri da uistinu nikoga nema, otvorio je torbu koju je dobio još od majke Georgine kao poklon za rastanak i iz nje izvukao staklenu sferu. Na prvi pogled, učinilo bi se da se radi o običnoj, šupljoj staklenoj kugli, međutim nakon nekoliko okretaja među prstima kugla je sama od sebe zasvijetlila. Bez ikakvog izvora napajanja ili bilo kakve žice, kugla je svijetlila žutom svjetlošću. Nikola je ponovno pogledao oko sebe i lagano bacio kuglu u zrak. Samo desetak centimetara od njegove ruke kugla se zaustavila i ostala lebdjeti u zraku. Nikola je još neko vrijeme samo promatrao kuglu i činilo se kao da čita nešto unutar nje. Nekoliko minuta je prošlo, dok se nisu začuli koraci. Nikola je brže bolje zgrabio kuglu i spremio ju natrag u torbu. U prostoriju je ušao Edison. Sumnjičavim pogledom pogledao je Teslu i cijelu prostoriju i iako je osjetio da se nešto čudno dogodilo, pravio se ko da je sve u redu. Taj dan je prošao i brže nego što je Nikola mislio i ubrzo se našao na putu do svojeg malog stana.

Sutradan, kada je došao na posao, Edison je bio sav prpošan i pričljiv, a opet nekako naporniji nego inače. Tražio je Nikolu da svako malo nešto napravi. Trebalo je posložiti papire i napisati izvješće u drugoj prostoriji, trebalo je više puta nositi određeni dio aparature s jednoga kraja zgrade do drugog i još mnogo toga. Nikoli se činilo kako danas neće uspjeti napraviti apsolutno ništa dokle god mu Edison visi za vratom. Tako je i bilo. Već u sedam sati ponovno se vračao u stan i umoran od fizičkog posla samo je sjeo u naslonjač i gledao u zid neko vrijeme. Pomisao da bi sutra mogao biti isti dan kao i danas u njemu je izazvala nelagodu i Nikola se odlučio napraviti dio posla i neka istraživanja kod kuće. Zgrabio je torbu i posegnuo za kuglom, međutim kugle nije bilo. Nekoliko puta je provjerio, ali uzaludno. Kugla je nestala. Hladan znoj oblio je Nikolino lice. Kugla nije mogla samo tako nestati. Iako se radilo o magičnoj kugli, ona nije imala svoju volju. Možda ju je nesvjesno izvadio tokom dana i ostavio u laboratoriju? Možda. Ta ideja mu je bila najuvjerljivija i, donekle se pomirivši s njom, otišao je u krevet. Naravno tu noć nije ni oka sklopio.

Sljedećeg jutra, nakon nekoliko šalica kave, Nikola se našao u laboratoriju. Sav unezvijeren prekopao je sve stolove, pogledao iza instrumenata i zavirio u svaki kutak sobe, da bi na kraju pronašao kuglu u ladici u kojoj je bio siguran da ju ne bi ostavio, pošto su se u njoj nalazile samo olovke. Brže bolje spremio je kuglu nazad u torbu i u taj čas u prostoriju je ušao Edison. Zaželjevši mu dobro jutro Edison je počeo fućkati. Nikola, u svo ovo vrijeme koje je proveo radeći za Edisona, nikada nije čuo njega kako fućka. Edison se nije dugo zadržavao u Teslinom laboratoriju već je samo došao posuditi neke stare žice. Tesla je, ne progovorivši ni riječi krenuo za Edisonom, sljedeći ga do njegovog laboratorija. Kada je ušao u prostoriju, nije mogao vjerovati svojim očima. Edison je na stolu u sredini prostorije držao staklenu kuglu na metalnom stalku. Iako se podosta razlikovala od njegove, što po veličini, što po nekakvom metalnom dodatku koji je bio uvijen u metalni stalak, to je bila njegova kugla. I uistinu, spojivši žice, Edison je uspio konstruirati Teslinu kuglu, koja je svjetlila s istim intenzitetom. Približivši se kugli u nevjerici, Tesla je pomno pregledao sve i zapiljio se u jarku svjetlost, samo što ovoga puta nije mogao dugo gledati u nju. Kao da je to njegova kugla, ali ona mu ništa ne govori. Iz nje se nije moglo iščitati ništa. Edison je uočio sumnju na Teslinom licu i, kako bi razbio napetost, pročisti je grlo i, kao da najavljuje nekog gosta na balu, dubokim glasom predstavio svoj veliki izum – električnu žarulju. Teslino lice se naglo promijenilo iz zabrinutog u zainteresirano s blagim smiješkom. S njegovog srca je pao kamen i u jednu ruku, bilo mu je fascinantno vidjeti kako je jedan bezjak, koji nije pojma imao što ima u ruci, uspio iz Imaginuma proizvesti takvo nešto i još k tome nazvati ga tako smiješnim imenom kao što je žarulja. Pustio mu je da uživa u slavi i čestitavši Edisonu, otišao iz njegovog laboratorija.

Narednih dana, Tesla je napokon mogao raditi u miru. Često gledajući u svoj Imaginum konstruirao je stroj koji prenosi električnu energiju bez ikakvih žica, međutim zadržao je to za sebe. Uostalom i da se pohvalio Edisonu, on to ne bi ni uzeo kao nešto važno, pošto je tih dana bio zaokupljen „svojom“ žaruljom o kojoj su već pisale mnoge novine. Ubrzo je krenula i masovna proizvodnja. Uz Teslinu izmjeničnu struju i Edisonovu žarulju ubrzo je svaka kuća svjetlila kao da u njoj svaki ukućanin istovremeno baca Lumos čaroliju.

Prošle su mnoge godine i Tesla je imao mnoštvo izuma iza sebe te je smanjio znanstvena istraživanja i vratio se korijenima i magiji te je konačno naučio kako preuzeti oblik životinje. Tesla je u osamdesetoj godini napokon uspio preuzeti oblik goluba te je stoga ostatak starosti proveo upravo hraneći svoje nove prijatelje u parku.

Tesla je službeno preminuo u osamdeset i sedmoj godini, međutim to je samo priča.

Svaki stariji čarobnjak ga pozna još i dan danas i mnogi govore da je i dalje briljantan te da se je samo zasitio bezjačkog života i ipak otišao u zasluženu mirovinu te se vratio u svoju rodnu Liku.

Autor: Martin Gašparić