Harry Potter i (ne)potrebna isprika

Prije dvije godine, na obljetnicu Bitke za Hogwarts, J.K. Rowling ispričala se što je „ubila“ Freda Weasleya.  Fred, kao jedan od univerzalno voljenih likova, svojom je smrću izazvao tugu brojnih potterheadova. Logično je da će mnogi od njih biti ljuti na autoricu zbog ove besmislene smrti.

Isprika za Freda

No razmislimo malo. Fred i George su bili istinski Gryffindori: hrabri, pametni, nestašni, s određenom dozom nepoštivanja pravila. Nije li tipično za njih da se bore za nešto u što vjeruju, zaštite svoje voljene čak i pod cijenu svog života? Isto se može reći i za Nevillea, Harryja, Rona, Hermionu… Ono po čemu se Fred i George izdvajaju iz ove mase jest činjenica da su uvijek težili biti u centru pažnje. Na žalost, centar pažnje usred bitke je najvjerojatnije mjesto za izgubiti život. Ili uho.

Iduće godine, obožavatelji su dobili novu ispriku, ovaj put za smrt Remusa Lupina. Remus je čitav svoj život proveo u patnji osjećajući se drugačijim, manje vrijednim, izopćenikom civiliziranog društva. Dvije svijetle točke njegovog postojanja bili su njegovi prijatelji, koji su poginuli prije njega, te ljubav prema Tonks i Teddyju, koja je bila isprepletena njegovim frustracijama i osjećajem da je on njima samo teret. U želji da učini svijet mjestom u kojem njegov sin neće biti diskriminiran zbog očevih „grijeha“, Remus je, kao i blizanci Weasley, završio na prvoj liniji borbe.

Isprika za Lupina

Bitka za Hogwarts bila je kulminacija velikog čarobnjačkog rata, jesmo li zaista mogli očekivati da će proći bez smrti? Kako bismo drugačije shvatili ozbiljnost situacije, besmislenost nasilja i osjećaj gubitka koji se javlja nakon rata, neovisno o strani na kojoj se nalazite? Koliko god velika bila naša želja za preživljavanjem naših omiljenih likova, zamislite scenarij u kojem se to dogodilo. To više nije ista ona priča koju ste čitali i koju volite. Mislim da je ona poprilično dobro izvagala tko će preživjeti, a tko neće u trenutku pisanja knjige, a ove su isprike umiljavanje obožavateljima. Ništa se neće promijeniti, niti ne vjerujem da bi ona htjela mijenjati. Uostalom, [SPOILER ALERT] sjetimo se samo što se dogodilo kada je par nestašnih Slytherina pokušao spriječiti naizgled besmislenu smrt. [END OF SPOILER]

Dolazimo do ovogodišnje isprike, 19 godina nakon Bitke za Hogwarts. Željno iščekujući sad već tradiocionalni drugosvibanjski tweet drage nam autorice, obožavatelji su se pitali za smrt kojeg nepravedno ubijenog pozitivca će se ovaj put pokušati iskupiti. I sama svjesna upitne dobrote i popularnosti ovoga lika, J.K. nam je poručila kako ne želi da se oko ovoga pokrenu rasprave (i možda ih upravo time katalizirala) te se ispričala za smrt Severusa Snapea. Mišljenje javnosti je ovaj put poput mirisa Amortentie – svakome je drugačije.

Tweet isprika za smrt Snapea

Većina se čudi ovoj isprici jer smatraju da je Snape dobio što je zaslužio, no postoje i oni kojima je Snape bio drag lik te žale za njim. Radi se o vrlo kompleksnom liku o kojem je teško stvoriti mišljenje. S jedne strane gledamo njegovo vrlo neprimjereno ponašanje prema Harryju, tendenciju ka tamnoj magiji i smrtonošama, a s druge strane iskrenu ljubav prema Lily. Koliko god je u početku izgledao zao, cijelo vrijeme se provlači naznaka drugog dijela njegovog karaktera, onog dijela kojem Dumbledore vjeruje. Stvaranju mišljenja ne pomaže ni izvrsna izvedba Alana Rickmana. Priznajte, nikad niste mrzili filmskog Snapea koliko onog iz knjiga.

Snape je bio istraumatizirano dijete koje je izraslo u isfrustriranog ogorčenog čovjeka. Za razliku od Harryja, kojeg je zlostavljanje od strane obitelji potaknulo da postane bolji čovjek koji ne trpi nepravdu, Snape se, po uzoru na svog oca, razvio u zlostavljača.  Uživao je u nadmoći koju je imao zahvaljujući svojoj inteligenciji i moćnijim „prijateljima“.  Sve što je Snape ikad napravio služilo je da se on bolje osjeća: nadmetanje s Jamesom, udruživanje sa smrtonošama, pa čak i izdaja Voldemorta. On mu je oduzeo jedinu osobu koju je volio i koja se prema njemu ponašala kao prema čovjeku. Iako im je Voldemort oduzeo istu osobu, Snapeova motivacija za borbu protiv Gospodara Tame razlikuje se od Harryjeve. Dok je Harry, kao pravi Gryyffindor, motiviran dobrobiti svih ostalih, motivacija jednog Slytherina mnogo je sebičnija: osveta zbog osobnog gubitka.

Usprkos karakteru koji ne odgovara većini, ne smijemo umanjiti njegov doprinos Redu feniksa, kakve god bile motivacije. Griješio je, kao i mnogi drugi. Pokušao je ispraviti svoje greške, više ili manje uspješno. Severus Snape nije bio dobar čovjek, nije bio ni zao čovjek. Bio je čovjek. A ni jedan čovjek ne zaslužuje umrijeti.

 

Autor: Lyra

Post a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

*