Ministarstvo Magije Hrvatska održalo je intervju s hrvatskim glumcem Radom Šerbedžijom, koji je u filmovima o Harryju Potteru utjelovio ruskog izrađivača štapića Gregorovitcha. Evo što on kaže o svom iskustvu s Harryjem Potterom.
– Ne.
– Jesam, dva, ne sjećam se točno koja.
– Jako, makar moram reći da sam bio jako ljut na sebe jer sam poveo svoje djevojčice, one su bile jako male tada, jedna je imala 4, a druga je imala 6 godina. Starija je imala 8, ona je uživala, no ove mlađe dvije su se toliko uplašile od strašnih glasnih zvukova. Najstarija Nina je veliki fan Harryja Pottera.
– Uvijek je potreban dobar scenarij. Naravno da je lijepo iz dobrih romana napraviti film, ne može biti bolje, lakše je nego napraviti originalan filmski scenarij, jer već imaš formirane karaktere itd., onda moraš samo biti spretan da pronađeš svoju filmsku priču u tome.
– Nisam još bio u mogućnosti.
– Nisam.
– Dobio sam poziv od redatelja Davida Yatesa. Rekao sam svojoj kćerki Nini da idem u London na sastanak s redateljem Harry Potter filmova, ona nije mogla vjerovati, rekla je „tata ako ti dobiješ tu ulogu, nemaš pojma koliko ćeš porasti u mojim očima”, a ja kažem „Nina… pa ja sam igrao u filmovima Stanleyja Kubricka, Clinta Eastwooda, pa jesi ti normalna”, ona krene „tata… that’s the films, and Harry Potter is a new world”.
– Nisam se nešto posebno pripremao, bilo je sve jasno, interesantna i lijepa uloga.
– Bilo je zgodno kako je Nina bila uzbuđena što ja idem snimati Harryja Pottera jer ga obožava, kad sam došao u ekipu, oni tamo žive i rade kao jedan poseban svijet, imaju svoj studio, imaju sve svoje, ograđeni su velikim žicama, nitko ne može do njih, zaista kao neka posebna sekta 🙂 Kada sam stigao tamo, počeli smo s probama, perike, imao sam dvije, jednu plavu, jednu potpuno sijedu, kostim, make up, sve… priprema za snimanje je trajala dosta, još su mi stavljali plastiku i šminku, da me još više postaraju.
– Baš sam uživao, to su bili lijepi trenutci, scenu sam snimao s Ralphom Fiennesom i to nam je bilo prvo zajedničko snimanje. Inače sam jako dobar prijatelj s njime. Nakon toga on je došao na Brijune gledati moga Kralja Leara, gledao je probe Antigone kad smo ih imali, prije dvije, tri godine, te je prošle godine glumio u predstavi Richard III na Brijunima. Uvijek kad dođem u London se vidimo.
– Možda dođe opet uskoro, ovisi o tome kad će početi s novim filmom kojeg režira.
– Osim ovih što ste vidjeli u filmu, još dvije koje su nažalost izbačene u montaži iako su bile jako dobre scene, to se inače zna dogoditi u tako velikim projektima. Ove koje sam snimio su dosta skraćene. Najveće mi je bilo iznenađenje kada sam snimao The Quiet American, gdje sam glumio inspektora Vigota, koji je bio bitan lik u filmu, imao sam 16 scena s Michaelom Cainom, napravili smo ih odlično, međutim onda se dogodio 11. rujna i nakon toga je tema o terorizmu postala delikatna tema. Kad sam došao na premijeru filma, sjedio sam pokraj scenarista filma i zapanjeno sam konstatirao kako je meni od šesnaest scena iz filma bilo izbačeno četrnaest. A on mi je rekao „welcome to Hollywood Rade”. Upropastili su film zbog toga.
– Nisam, uloga je jako dobro i jasno napisana. Žao mi je što su izbačene te scene o kojima baš ne možemo pričati jer su takva pravila studija.
– U Engleskoj u Warner Bros studiju kod Londona.
– Osim Ralpha radio sam inače s Maggie Smith, čarobna glumica, na seriji Downton Abbey koju smo snimali u predivnom dvorcu Highclere. Tijekom šminkanja za snimanje Harryja Pottera u jednom trenutku su utrčali Daniel Radcliffe i Rupert Grint i kad su me ugledali stali su u čudu te mi rekli kako su moji veliki fanovi zbog uloge Boris the Blade iz filma Zdrpi i briši, te me tražili autogram.
– Vjerojatno bih, super su, to su veliki projekti, veliki filmovi.
– Imam već dovoljno godina i iskustva u filmu, pa nemam neke posebne pripreme, to je nešto što ja duboko znam. Ponekad se dogodi da imaš neku posebnu i zahtjevniju ulogu, recimo kad sam radio prije nekoliko godina, talijanski film Io Sono Li u kojem sam glumio s kineskom glumicom Tao Zhao, igrao sam glavnu mušku ulogu, morao sam govoriti na venecijanskom dijalektu, pa sam se intenzivno pripremao preko mjesec dana za to, pokazalo se dobro, nitko nije mogao vjerovati da ja nisam originalno od tamo. To mi je jedna od jako dragih stvari kad moram savladati strane naglaske.
– Imao sam dosta toga, ne mogu baš neku posebno izdvojiti.
– Teško je i to izdvojiti, volio sam filmove koje sam radio sa Živojinom Pavlovićem u bivšoj Jugoslaviji, zatim nekoliko filmova sa Zoranom Tadićem, Život je Lep s Borom Draškovićem, filmovi sa Sonjom Savić s kojom sam radio su mi nekako posebni. Onda moja Milena Dravić, suradnja s njom. Krivokapić i suradnja s njim u teatru. Inga Appelt, moja partnerica u teatru, tako, ostane neko lijepo sjećanje, lijepe interakcije.
– Kad malo razmislim to su Čehovljevi junaci koji su me mimoišli. Taman kad sam dosegao godine u kojima sam trebao igrati Čehovljeve junake, onda sam napustio teatar, odselio se u inozemstvo.
– U budžetu najprije, tamo ima low budget filmova od recimo 10 milijuna dolara. Kod nas je 2 milijuna budžet za normalan film. Treba znati iskoristiti taj novac, pravi, dobri producenti mogu napraviti božanstvene scene i s malim budžetom.
– Spretno napravljeno. Lijepo napisana priča i lijepo napravljeni filmovi.
– Odlično, uzbudljivo, lijepo. Sve se odvija kao u tvornici, svatko zna svoj posao, ima puno ljudi na setu i jednostavno je… čarobno.
Zahvaljujemo Radi Šerbedžiji na intervjuu i nadamo se da smo vama čitateljima ovim intervjuom približili iskustvo snimanja filmova o Harryju Potteru.
Odgovori