Moj put u Hogwarts Iliti kako je bilo u Školi Magije Stara Sušica

Pozdrav od vještice prvog stupnja! Konačno imam i potvrdu za to.
Sve je započelo jedan dan kada mi je sova donijela pismo koje kaže kako sam primljena u Školu Magije Stara Sušica. Pisalo je kako vlak kreće u subotu 30. lipnja s perona 9 ¾ (bezjaci su ga imenovali 2. peron, ali mi znamo bolje). Naše odredište? Bajkovit dvorac osnovan od strane vrsnih čarobnjaka i vještica, skriven od očiju bezjaka, zaštićen čarolijom, u brdima Gorskog kotara. Nakon posjeta Zakutnoj ulici, preostalo je samo čekati…

Za razliku od inače, kad me mama probudila 30. lipnja, odmah sam otvorila oči i ustala bez pokušaja žicanja dodatne minute u krevetu. Bio je to taj dan! Svaki obožavatelj Harryja Pottera sigurno je barem jednom sanjario kako ga crvena lokomotiva odvodi u školu magije i kažem vam – zaista je dobar osjećaj. Vožnja je prošla mirno i bez napada dementora (iako smo bili spremni i na to). Zatim je slijedila vožnja čamcima (u našem slučaju busom) do škole, naravno trenutak kada sam ugledala dvorac bio je baš kao iz filma – ostvarenje sna. Slijedilo je sortiranje po domovima i odmah sam se povezala s drugim obožavateljima dječaka koji je preživio. Poslije kratkog predaha uslijedila su prva predavanja. I tako jedno za drugim…

Naučili smo puno o magičnim (i onim ne tako magičnim) stvorenjima. Uvijek je dobro znati kojim stvorenjima smijemo prilaziti, a kojima je bolje ne stajati na putu; savršena priprema za novi nastavak Fantastičnih zvijeri koji nam stiže ove godine (želim svog šnjofavca, pardon, ponijelo me).

Ljudi često zaborave našu prošlost, a prošlost ne smije biti zaboravljena jer sve što vidimo danas ne bi postojalo da povijest nije takva kakva je. Tome služi povijest magije gdje smo se upoznali s osnivačima naše škole. Samo se nadamo da nitko od njih nije izgradio odaju tajni s čudovištem unutra.

Također smo naučili čitati i pisati runama – drevnim pismom. Mislim da sam našla novi način pisanja tajnih poruka koje samo dostojni mogu pročitati.

Predmet koji je uslijedio su čarobni napitci. Izradili smo svoje napitke sa sastojcima poput vilinske prašine i zmajske krvi. I što je najbitnije, nismo gubili bodove, kao što bismo zasigurno kod profesora Snapea (Gryffindorima je odmah lakše).

Sat obrane od mračnih sila svakako NIJE bio kao jedno od onih predavanja profesorice Umbridge. Naše mišljenje – praksa prije teorije. Naučili smo se obraniti i sada smo spremni za prijetnje vanjskog svijeta. Nadamo se da posao nije uklet.

Za sve vas koje zanimaju preobrazbe i to kako se postaje animagus (ne pokušavajte to kod kuće) tu je sat preobrazbi. Naučili smo sva pravila koja moramo poštivati kada mijenjamo izgled nečemu, živom ili neživom, ili se čak preobražavamo u životinju (ozbiljno, nemojte to sami probavati).

Nakon mirno prospavane noći (bez šuljanja po dvorcu) za zadnji dan ostalo je još samo travarstvo. Predmet koji će se zasigurno svidjeti svim ljubiteljima biljaka. Upoznali smo se s raznim rijetkim biljkama i na koje ih sve načine koristimo.

Imali smo i trening metloboja. Nakon zagrijavanja i upoznavanja s pravilima imali smo priliku zaigrati taj čarobni sport o kojem smo toliko čitali.

Kada je došlo vrijeme za polazak raspoloženje je drastično palo. Provela sam vikend iz snova, u pravom dvorcu učeći magiju. To je iskustvo koje bih preporučila svakome.
Kao što nas je vlak dovezao, tako nas je i vratio kući.

Ali mi ne idemo kući, ne zapravo…

Napisala: Ivana Kepčija

1 comment